Beč raste brzo kao nikad prije. Predviđa se da će do 2030. broj stanovnika porasti na dva milijuna, dakle oko 250 000 stanovnika više. Posljednji put takav rast zabilježen je na prijelazu stoljeća. Gradska uprava, kao i onda, suočena je s velikim urbanističko-planskim izazovima: novi prostorni plan, prerađene smjernice o neboderima, prezentacija načela kulture građenja u Beču, master plan Glacis i rasprava o svjetskoj kulturnoj baštini. Međutim sve to pokazuje da se, ne samo sporadično, nešto događa. Nimalo ne čudi da se uslijed ovog rasta također i sve više raspravlja o javnom prostoru. Odnosi se to na oblikovanja trgova ili parkova jednako koliko i na planiranje slobodnih površina ili alternativnih prometnih pravaca. Ipak, u povijesti grada problematika slobodnog prostora pokazala se nimalo jednostavnom. Dugogodišnje rasprave i bezbrojni koncepti na temu Karlsplatza ili dugotrajni proces realizacije trga Schwarzenberg nisu nužno svijetle točke prostornog planiranja Beča. No, u posljednjih su se nekoliko godina čak i na ovom području pojavili projekti koji realiziraju dugoročnije i održive koncepte i javnom prostoru posvećuju više pozornosti. Primjer za to je dugački usjek rijeke Wientala koji je oblikovao Otto Wagner.